Emocionalna inteligencija nije stanje, nije osobina koju imate ili nemate, to je proces orijentisanja u svijetu, unutrašnjem i spoljašnjem. To je proces koji zahtijeva posvećenost, hrabrost, radoznalost i istrajnost.
Biti emocionalno inteligentan znači razumjeti osjećanja, znati kako nastaju i čemu služe. To znači prihvatati osjećanja kao znak ljudskosti a ne doživljavati ih kao znak slabosti. Biti svjestan svojih osjećanja ali znati kada i kome je bolje ne pokazati ih. Zastati, preispitati se, korigovati mišljenje i ponašanje.
Kaže se da što više jezika čovjek govori, to više vrijedi, bogatiji je. Razumjeti jezik osjećanja i govoriti ga – znači bolje i lakše se snalaziti u svijetu. Osjećanja su naši mudri savjetnici i vodiči. Ako ne razumijemo njihov jezik i kažemo “Šta to brbljaš, ćuti tu!“ to je kao da idemo kroz život bez jednog čula. Bez unutrašnjeg oka, uha, dodira, ukusa ili mirisa. Kao i učenje bilo kog drugog jezika, zahtijeva posvećenost i vrijeme. Nekada je dovoljno čitanje knjiga, razmišljanje i razgovori, a nekada je potrebno “ići na časove“. Nekada je potrebno nekoliko mjeseci, nekada više godina da se savlada taj jezik. Niko nije kriv što ne zna, malo ljudi je imalo tu privilegiju da ih odmalena uče jeziku osjećanja. Ali zato svaka odrasla osoba ima mogućnost i odgovornost da uči i razvija se. Zbog sebe i zbog drugih. Druge je moguće podržati na njihovom putovanju, ali samo ako oni to žele. Nemoguće je pomoći nekome ko pomoć ne želi.
Da li postoje emocionalno neinteligentni ljudi?
Kada kažemo za nekoga da je emocionalno neinteligentan to zvuči uvredljivo i konačno. Inteligenciju možemo definisati kao kapacitet za učenje i razumijevanje. U tom slučaju emocionalna inteligencija bi bila kapacitet za učenje i razumijevanje u oblasti emocionalnog funkcionisanja. Nekom to ide lakše, nekom teže. Nekom ide brže, nekom sporije. Vjerovatno ćete se svi složiti da je Novak Đoković rođen sa talentom za tenis. Ali, da li bi bio tu gdje jeste da nije svakodnevno naporno trenirao? Ne može svako da postigne Đokovićeve uspjehe, ali svako ko želi može da nauči da igra tenis dovoljno dobro da se rekreira i zabavlja.
Slično je i sa čitanjem i pisanjem. Malo je vrhunskih književnika ali većina ljudi nauči da čita i piše dovoljno dobro za svakodnevno funkcionisanje i snalaženje u životu.Emocionalna inteligencija bi se možda preciznije mogla nazvati emocionalna znanja i emocionalne vještine, kao što su:
- Razumijevanje šta i zašto osjećamo
- Svijest o tome kako utičemo na druge,
- Razumijevanje osjećanja drugih ljudi u raznim situacijama,
- Efikasno upravljanje osjećanjima drugih i njihovim ponašanjem (suprotno od manipulacije!),
- Razumijevanje veze između emocija, misli i ponašanja,
- Očuvanje pribranosti i u stresnim situacijama i okolnostima,
- Podsticanje najboljeg u drugima,
- Asertivnost u komunikaciji sa drugima (zalaganje za sebe uz uvažavanje drugih),
- Lako prilagođavanje promjenama,
- Fokusiranje na dobro i pozitivno u sebi, drugim ljudima i situacijama,
- Postizanje i održavanje generalno dobrog raspoloženja
Umjesto etiketiranja sebe ili drugog kao emocionalno neinteligentnog ili glupog, preciznije je i konstruktivnije govoriti o nedovoljnom znanju o emocijama i nedovoljno razvijenim emocionalnim vještinama. Kod nekih psiholoških i neuroloških poremećaja zaista postoji nemogućnost razumijevanja i kontrole emocija, ali takvi poremećaji su relativno rijetki. Ima ljudi koji malo znaju o emocijama i nemaju razvijene emocionalne vještine, a ti ljudi se dijele na one koji žele da uče i razvijaju se i one koji to ne žele. Većina ljudi posjeduje kapacitet za postizanje optimalnog psihičkog i emocionalnog funkcionisanja.
Kako se razvija emocionalna inteligencija?
Emocionalna inteligencija se, kao i svaka druga vještina, razvija kroz praksu i primjenu.Teorijska osnova je neophodna da bismo znali o čemu se radi, ali nije dovoljno samo čitati i razmišljati. Potrebno je primjenjivati i isprobavati u praksi. To podrazumijeva pokušaje i pogreške, podrazumijeva trapavost i frustraciju u početku, to je sastavni dio svakog učenja.Ako obraćate pažnju na svoje i emocije drugih ljudi, ako ih prihvatate i pokušavate da ih razumijete, na dobrom ste putu da razvijete svoju emocionalnu inteligenciju. Emocionalna inteligencija se sastoji iz više sposobnosti, a svaka od njih može da se vježba i razvija.Emocije su adekvatne i koriste nam kada pravilno protumačimo situaciju i kada joj pridamo odgovarajuću važnost. Neadekvatne su kada nepravilno protumačimo situaciju i pridamo joj preveliku ili premalu važnost.Sljedeće aktivnosti mogu da pomognu u razvijanju i vježbanju emocionalne inteligencije:
- vođenje dnevnika osjećanja,
- čitanje o emocijama i emocionalnim reakcijama,
- preispitivanje – da li je ovo što osjećam adekvatna ili neadekvatna emocija?
- razmišljanje i analiza situacija u kojim se ne snalazite emocionalno,
- analiza načina na koje pokazujete emocije- da li dovoljno jasno dopirete do drugih i komunicirate svoje emocije?
Izvor/autor: Jelena Pantić