Pro Educa

Pravo na iskrenost

Piše: Katja Bizjak

Živimo u svijetu punom laži i manipulacija. Kad hodam ulicom, gledam izraze na licu ljudi. Uglavnom namrgođeni, zabrinuti. Zabrinuti zbog krize, u strahu da li će imati sljedeći dan još posao. Zabrinuti zbog odnosa, zbog preopterećenosti, zbog stresa, kojeg stvaramo sami sebi. Onda se netko nasmiješi, naginje glavu u znak pozdrava. I onda vidim sreću. Ili barem zadovoljstvo.

Svi imamo pravo na zadovoljstvo. U privatnom životu, u poslovnom okruženju. Zašto si onda ne pružamo to pravo? Tko izabira? Sami stavljamo naočale kojim gledamo svijet oko sebe. I sami smo odgovorni za sebe i za svoju istinu.

Pročitala sam knjigu Radikalna iskrenost (Brad Blanton), koja kaže da je naš put do sreće zapravo u iskrenosti. Prije svega u iskrenosti do sebe, za sve što je u meni. Za sve one stvari koje ne želim vidjeti sam kod sebe ali to ne znači da nisu tu. Ja sam i sve ono što vidim u drugima –sve to sam ja. Češće kad si to priznam, manje se sramim i (u mojim očima) negativne karakteristike  gube svoju moć.

Druga faza je iskrenost do drugih, do okoline. Međutim ova druga faza ne ide bez one prve – iskrenosti sa samim sobom. Autor ističe da je komunikacija istine lijek za sve naše probleme, stres, koje si uzrokujemo. Iskrenost je teška jer smo svi naviknuti da lažemo. U tom često koristimo isprike  da sa tim ne želimo povrijediti drugoga.  Sa time preuzmemo odgovornost za drugoga, umjesto da mu damo mogućnost kako će prihvatiti našu istinu. Promjena navike laganja govoreći istinu je izazovan zadatak, pogotovo jer se osobna istina može često mijenjati. “Današnja spoznaja postaje sutrašnji zatvor.” kaže autor.

Navika se definira kao »ono što zbog učestalog ponavljanja dobiva stalan oblik.« Dakle, dvije stvari su važne: ponavljanje i stalnost. Iz prvoga možemo zaključiti da naviku stičemo iz drugoga, tj. da se na naviku potrebno naviknuti. I laganje je navika. Kada odlučimo da u svoj život želimo uvesti neku novu naviku, ta je odluka laka, ali njena provedba je mnogo teža. Zašto je to tako? Zato što svaka nova navika predstavlja neku promjenu, a promjenama se čovjek odupire. No, upravo nas promjene čine snažnijima i vode nas do uspjeha. Promjene predstavljaju stres za svakog pojedinca i za njegovu okolinu. Iz  određenog kuta gledanja mnogo je lakše mirovati i ostati u status quo stanju. Promjene od nas traže određeni dodatni napor i dodatnu energiju. Da bismo nešto promijenili, pa  i ako je to dobivanje nove navike ili odvikavanje od stare, potrebno je i dodatno vrijeme. Naviku možemo promijeniti i tako da potražimo staru lošu naviku i zamijenimo je novom, boljom. Zašto ne zamijeniti naviku laganja sa iskrenošću? Svaki put kad nas naše automatizirano ponašanje odvede ka staroj navici, zaustavimo se i svjesnim angažmanom prakticiramo novu, željenu naviku (djelotvornije ponašanje).

Govoriti istinu je teško, jer tu leži zamka da možemo komuniciranjem svoje istine drugima  “prodati” kao “pravilno tumačenje stvarnosti.” Važno je biti svjestan da je to tako kako  mi vidimo stvarnost, ali ta ista stvarnost može za drugoga biti potpuno drugačija. Poanta je u tome da dopustimo prostor za različite istine s mnogo razumijevanja, ljubavi i podrške. A sa time odnosi postanu kvalitetniji.

Kada počnemo govoriti istinu, teško se vratiti u laž. Pretvaranje postaje mučenje. Dopuštajući sebi ne pretvarati se, oslobađajuće je kao dašak svježeg zraka.

Hoćete li pokušati promijeniti naviku laganja?

Mogu vam reći tajnu – kad kažem istinu, ne dogodi se 90% mojih strahova!

Katja Bizjak je naš predavač na Seminaru za administrativno osoblje

Pratite nas

Možete nas pronaći i na...