Odlaganje obaveza

20December

Odlaganje obaveza

Najlakši izlaz iz problema obično je odustajanje i izbjegavanje bavljenja problemom. Ljudi su skloni da odlože neprijatne zadatke i obaveze za sutra, a kada sutra dođe, opet ih pomjere za sutra. Život bi vjerovatno bio mnogo ljepši kada se ljudi ne bi budili sa problemima koje su od juče prenijeli za sutra. U osnovi ovakvog ponašanja jeste ideja da je mnogo lakše izbjeći suočavanja sa nizom životnih teškoća i odgovornosti, nego preduzeti aktivnosti koje su neophodne da bi se problem riješio ili određena obaveza završila.

Odlaganja ili izbjegavanje obaveza može da bude vezano za razne aktivnosti od svakodnevnih obaveza (plaćanje računa, bacanje smeća…), aktivnosti čije obavljanje je vremenski ograničeno (učenje za ispit, pisanje izvještaja…) do onih aktivnosti koje spadaju u domen ličnog razvoja. Takve aktivnosti su profesionalno usavršavanje, emotivni razvoj, očuvanje i unaprijeđenje zdravlja i slično. Na primjer, možete odlagati traženje novog posla, iako ste na sadašnjem poslu jako nezadovoljni ili ostavljanjenje pušenja ili držanje dijete, uprkos svijesti o štetnosti nikotina ili prekomjerne težine. Možete izbjegavati i odlagati iniciranje kontakta sa osobom koja vam se dopada iz straha da ćete biti odbijeni.

Odlaganje obaveza nije jednostavno ponašanje gdje vi prosto riješite da ćete neku obavezu odložiti za sutra. Ovdje se radi o složenom procesu međusobno povezanih percepcija, misli, emocija i aktivnosti koji rezultuje pomjeranjem ili odlaganjem aktivnosti.

Odlaganje obaveza obuhvata sljedeće korake:

  1. Nalazite se pred započinjanjem neke značajne ili vremenski određene aktivnosti ili zadatka
  2. Procjenjujete aktivnost kao dosadnu / neprijatnu / nekomfornu / ugrožavajuću / zbunjujuću
  3. Preuveličavate negativne strane zadatka i podcjenjujete stvarne prednosti započinjanja zadatka odmah
  4. Doživljavate neprijatnu emocionalnu reakciju
  5. Pomjeranje fokusa pažnje na neku drugu aktivnost (najčešće na neku prijatnu ili rasterećujuću aktivnost, kao što je čitanje, surfanje po internetu, facebook itd.)
  6. Opravdavate zamjenu aktivnosti odlukom da ćete planiranu aktivnost uraditi sutra i doživljavate olakšanje zbog vjerovanja da će odloženo ipak biti urađeno
  7. Sutradan, ponovo odlažete i koristite isto ili novo opravdanje za odlaganje aktivnosti
  8. Kada se nađete u vremenskom škripcu, na brzinu konačno završavate odlaganu aktivnost ili od nje potpuno odustajete
  9. Osjećate se neprijatno i bijesno na sebe zbog nepotrebnog odlaganja, a zatim se sebi zaklinjete da sledeći put neće odlagati
  10. U sličnim okolnostima u budućnosti, ponavljate isti obrazac odlaganja obaveza

Kao što vidite prvobitna odluka da se neka aktivnost odloži proizilazi iz procjene te aktivnosti kao dosadne, teške, frustrirajuće… Kada jednom počnete sa odlaganjem javljaju se i negativne emocije povodom samog odlaganja pa tako sebe počinjete optuživati (etiketirate sebe kao nesposobnjakovića, gubitnika…). što sve vodi u osjećanje krivice, bijesa i gađenja prema sebi, stida pred drugima.. Ova negativna osjećanja dovode do jačanja odbojnosti prema aktivnosti koju odgađate zbog čega nastavljate sa izbjegavanjem suočavanja sa problemom.

Na taj način, zbog negativne procjene sebe i negativnih emocija koje se javljaju povodom odlaganja, nalazite se u začaranom krugu “odlaganje – optuživanje sebe – dalje odlaganje”.

Izbjegavanje suočavanja sa važnim aktivnostima ima za posljedicu preuveličavanje muka koje te aktivnosti sa sobom nose zbog čega polako razvijate sumnju u svoju sposobonost da ih obavite. Ukoliko izbjegavate počinjanje pisanja diplomskog rada, vremenom vam se čini da je taj zadatak pretežak i da vi za njega niste sposobni. Odlaganjem ove obaveze sve više počinjete da sumnjate u svoje kompetencije što rezultuje daljim odlaganjem.

Dakle, prvi korak u izbjegavanju određenih aktivnosti koje su nam značajne jeste negativna procjena same aktivnosti. Ona može da nam se čini previše teška, dosadna, ugrožavajuća po nas… Negativna procjena međutim nije sama po sebi dovoljna da biste se upustili u izbjegavanje i odlaganje date aktivnosti. Odlaganje se javlja ukoliko se držite iracionalnih uvjerenja. Suprotno, ukoliko se prilikom procjene negativnih aspekata aktivnosti držite racionalnih uvjerenja, samodisciplinovano ćete obaviti aktivnost, iako vam se ona ne dopada u cjelosti.

Na primjer, ukoliko je u pitanju učenje dosadnog gradiva, možete da se čvrsto držite racionalnog uvjerenja:

“Ne prija mi da to sada radim, ali ne mora ni da mi prija. Bolje je za mene da to uradim, čak iako mi se ne sviđa. To jeste dosadna / teška akcija, ali nije nepodnošljiva.”

Ukoliko se prilikom dalje procjene i zaključivanja držite ovakvih racionalnih uvjerenja o obavljanju aktivnosti i njenim potencijalnim ishodima, takva procjena može i dalje biti negativna procjena određenog aspekta aktivnosti, ali ne i cijele akcije. Stoga neće voditi u odlaganje, već će vas motivisati da se konstruktivno suočite sa obavezom.

Međutim, ukoliko se prilikom dalje procjene aktivnosti držite iracionalnih uvjerenja i o negativnim aspektima te aktivnosti, rezultat će biti nezdrava emocija i nekonstruktivno ponašanje u vidu odlaganja aktivnosti, koje može da dovede do hroničnog odlaganja aktivnosti.

Na primjer, ako se radi o učenju dosadnog / teškog gradiva, možete da se čvrsto držite iracionalnih uvjerenja:

“Ne prija mi da to sada radim, a meni sve što radim mora da prija. Neophodno mi je da se osjećam lijepo i prijatno kad nešto radim. Bolje je za mene da to sada ne uradim, jer je u ovom trenutku to isuviše dosadna / teška akcija i stoga je nepodnošljiva.”

Najčešći razlog zašto ljudi odustaju od obavljanja raznih aktivnosti koje su za njih značajne jeste ili zato što im se čine kao dosadne, neprijatne i teške (što vidimo u gore navedenom primjeru sa učenjem teškog gradiva) ili zato što nemaju garanciju da ako se uhvate u koštac sa datim problemom da će ga uspješno obaviti…

Potreba za garancijom uspjeha naročito je primjetna kada su ljubavni problemi u pitanju. Veliki broj mladih ljudi izbjegava da inicira komunikaciju sa osobom koja im se dopada jer strahuju od potencijalnog neuspjeha koji bi doživjeli kao katastrofu.

Održavanje single statusa i izbjegavanje suprotnog pola proizilazi iz potrebe za garancijom da će uspjeti u pokušaju da uspostave odnos sa osobom koja im se dopada i u skladu sa tim velikog straha da će ispasti gubitnici ukoliko ne uspiju.

Pored toga sama aktivnost „muvanja” im se čini preteška. Pošto zaista nema garancije da će uspjeti i pošto „muvanje” zaista ponekada zna da bude nezgodno, veliki broj mladih ljudi i ne pokušava već se drže svoje sigurne single pozicije.

U osnovi ovakvog ponašanja koje nosi više štete nego dobiti jeste iracionalno razmišljanje tipa:

“Nemam grancije da ću uspjeti kod ove djevojke/dečka, a ja moram imati garanciju da ću uspjeti ako nešto započnem da radim. Bolje da ni ne pokušavam, nego da da rizikujem da potrošim svoje vrijeme i trud, a na kraju budem odbijen/a. Ne bih podnio/podnijela da budem odbijen/a i zato je najbolje da odmah odustanem. Uštediću sebi vrijeme i nepotrebno mučenje, bez garancije za uspjeh. Gore ću se osjećati ako probam budem odbijen/a i ispadnem luzer nego ako uopšte ne probam.”

Racionalna alternativa ovog razmišljanja je:

“Nemam grancije da ću uspjeti, ali ne moram ni imati garanciju. Bolje da pokušam i da rizikujem da budem odbijen/a, nego da odmah odustanem. Ako budem pokušao postoji šansa da uspijem, a ako uopšte ne pokušam, sam/a sebi oduzimam šansu. Neće mi biti lako ako budem odbijen/a ali ja to mogu da podnesem. To što sam odbijen/a ne znači da sam odbojna osoba već samo da se njoj/njemu ne sviđam.”

Odlaganje i izbjegavanje kontakta sa osobom koja vam se dopada (iz straha da ćete biti odbijeni), u momentu odustajanja donosi vam osjećanje olakšanja ali posle izvjesnog vremena počinjete da budete nezadovoljni sobom da uvjeravate sebe da ionako niste sposobni za takav poduhvat, da biste vjerovatno na dejtu rekli glupe stvari i da je uopšte cijela ideja dejta za vas previše. Na taj način, izbjegavajući susret sa osobom koja vam se dopada, skloni ste da preuveličavate njegove muke i neprijatnosti.

Čak i da pretpostavimo da ste pozvali osobu koja vam se sviđa na dejt, naišli na o dbijanje i osjetili se povrijeđenim (tj. sami sebe povrijedili prenaglašavajući nepohodnost da budete prihvaćeni) da li je ta samopovrijeđenost izazvana odbijanjem gora od samopovrijeđenosti izazvane odustajanjem?

Ne!

Kao što vidite iz oba navedena primjera procjena same situacije zavisi od sistema uvjerenja kojih se držite prilikom procjene. Iz oba primjera se vidi da imate izbor u svom sistemu uvjerenja. Ukoliko odaberete da o negativnim aspektima situacije mislite racionalno, rezultat će biti zdrave emocije i konstruktivno ponašanje. Ukoliko odaberete da negativne aspekte situacije procjenjuje iracionalno, rezultat će biti nezdrava emocija i ponašanje u vidu odlaganja i izbjegavanja suočavanja sa problemom.

Iz sopstvenih pokušaja i neuspjeha možete mnogo više da naučite nego iz sopstevnog odustajanja. Odustajanjem osuđujete sebe na nezadovoljstvo i život koji se odvija po principu ništa rizikovano – ništa stečeno. Biranje “lakšeg” puta u smislu izbjegavanja i odustajanja dugoročno gledano ispada teži put jer donosi manje zadovoljstva i radosti.

 

 

Autor: Mia Popić, master kliničke psihologije, koučing psiholog i psihoterapeut 

Posted by Marina  Posted on 20 Dec 
  • Post Comments 0

    Drop us a line

    Your email address will not be published. Required fields are marked *