Koliko je stvarno važno da vaši zaposleni budu nasmijani i pozitivni?

26July

Koliko je stvarno važno da vaši zaposleni budu nasmijani i pozitivni?

Jedna od ključnih stvari na koju se oslanjaju HR menadžeri i oni koji obavljaju njihovu funkciju u nekoj firmi kod odabira kandidata za određeno radno mjesto jeste utisak koji ta osoba ostavlja na one koji je procjenjuju. Kada je radno mjesto takvo da zahtijeva intenzivan kontakt sa ljudima, onda je utisak koji je kandidat ostavio na vas još važniji, jer je sva prilika da će isti takav utisak ostaviti i na ljude sa kojima će na svom radnom mjestu da komunicira.

Sa druge strane, kada smo u ulozi kupca, odnosno kad god imamo direktan kontakt sa nekim ko nešto prodaje, važno nam je kakav je dominantan afekat te osobe. Dominantan afekat predstavlja to kakvog je ta osoba raspoloženja, kakve emocije su na njoj vidljive – ako ih ima – i šta ona sa njima radi. Tako je pozitivan afekat onaj koji odiše ljubaznošću, osmijehom, prijatnošću, dok negativan možemo definisati kao zatvoren stav koji može ići do toga da je osoba neprijatna, ćudljiva ili svadljiva. Naravno, većina nas pozicionira se u toku samo jednog dana na različitim tačkama spektra čije su krajnosti upravo opisani pozitivan i negativan afekat.

Ako u obzir uzmemo još jednu stvar, a to je osmijeh kao najbolji saveznik u komunikaciji – bio on iskren ili naučen – onda je jasno da bi većina nas radije komunicirala sa otvorenom i prijatnom osobom, nego sa nekim ko djeluje nepristupačno ili hladno. To su, naravno, prvi shvatili HR-ovi velikih zapadnih kompanija, koji su i uveli globalni trend da se pažnja obraća i na kvalitet komunikacije kao neizostavni dio bilo kod procesa kupovine. I naše okruženje prihvatilo je ovaj trend, a počeo je onda kada je neka velika kompanija kupila mali supermaket u komšiluku, pa umjesto „Zdravo, komšija”, sada dobijate „Dobar dan” i „Doviđenja, prijatno”.

Svakako da je ovo aspekt o kom treba voditi računa kada birate ili obučavate prodavce, ali postoji jedan potencijalno veoma problematičan momenat u cijeloj priči. Taj momenat odnosi se na insistiranju na pozitivnom afektu uvijek i svugdje, od strane svih ljudi koji rade u vašoj firmi, bez obzira da li komuniciraju sa eksternim entitetima (kupcima, poslovnim saradnicima i slično) ili samo unutar kompanije (sa zaposlenima).

Zašto postoji insistiranje na pozitivnom afektu? Zato što zaista jeste prijatnije komunicirati sa ljudima koji imaju dominantno pozitivan afekat. Međutim, nekada se u tome ide predaleko: do te mjere da se smatra da bi svi, čak i oni koji u okviru svog radnog mjesta nemaju intenzivnu komunikaciju sa drugima, trebalo stalno da budu pozitivni i nasmijani. Nekada se ide čak jedan korak dalje, pa se insistira i na određenom izgledu i pojavnim karakteristikama zaposlenih. Ponekad je to opravdano (kada se, recimo, radi sa djecom ili na na nekim zaista specifičnim pozicijama, na čemu se u svijetu sve manje insistira; naša sredina je tradicionalna i još uvijek postoje izvjesna očekivanja o tome kako bi jedan, recimo, medicinski radnik ili službenik u banci trebalo da izgleda), a ponekad je riječ o kompletno subjektivnim kriterijumima (nekad se čak ide i do diskriminacije za koju postoje zakonske sankcije). I tako se može desiti da zaposlite manje stručnu, ali osobu koja ima lijep osmijeh, umjesto osobe koja ne djeluje kao da joj je stalno do smijuljenja, ali je stručnija u svom poslu od ove prve.

Ono što je ključno u vezi sa ovim trendom primiti k znanju je činjenica da ne postoji idealan zaposleni po nekim opšteusaglašenim i rigidnim kriterijumima, već se radi o usklađenosti nečijih osobina sa onim što njegovo ili njeno radno mjesto zahtijeva. Drugim riječima, ako birate prodavca, biće vam važno kakav je njegov dominantan stil komunikacije, koliko umije da se približi ljudima, kako oni na njega reaguju i tome slično. Ali, sa druge strane, ako birate programera, da li je stvarno najvažnije da li je on neko ko je nasmijan, vedar i uvijek spreman da poskoči na vašu šalu? Ili je „dozvoljeno” da to bude i ćudljiva, zatvorena ili ne pretjerano komunikativna osoba, a koja će moći čuda da stvara za tastaturom i monitorom, što i jeste ono za šta je plaćen?

Kao i u mnogim stvarima, ni ovdje se ne može izvući zaključak koji će moći da se koristi u svim slučajevima i situacijama. Ali, ako se vodite logikom da tražite zaposlene koji će odgovarati na zahtjeve svog radnog mjesta, onda se pobrinite da jako dobro procijenite šta su sve ti zahtjevi, kako se ne bi desilo da vam promakne vrstan stručnjak samo zato što vam se nije dovoljno puta nasmijao tokom intervjua.

Posted by Marina  Posted on 26 Jul 
  • Post Comments 0

    Drop us a line

    Your email address will not be published. Required fields are marked *